Blidinje je kroz historiju bilo prostor sezonskog boravka i prilagođenog planinskog života, u kojem su se prirodni uslovi direktno odražavali na način korištenja prostora. Prostrano Dugo polje, zajedno s okolnim planinskim masivima, oblikovalo je pejzaž u kojem su se stočarstvo, sezonska naselja i kretanje ljudi odvijali u skladu s ritmom planine i klimatskim uslovima visoravni.

U pejzažu Blidinja i danas su prepoznatljivi tragovi tradicionalnog načina života, prije svega kroz raspored otvorenih livada, pašnjaka i jednostavnih objekata koji su služili za sezonski boravak. Ovi elementi nisu izdvojeni kao muzejski eksponati, već su sastavni dio prostora, zbog čega se tradicionalni pejzaž Blidinja doživljava kao živa cjelina, a ne kao rekonstruisana historijska scena.

Posjetilac Blidinja ovaj prostor doživljava prvenstveno kroz otvorenost pejzaža i osjećaj prostorne širine, gdje se prirodni i kulturni slojevi međusobno ne razdvajaju. Upravo ta povezanost tradicionalnog načina života i očuvanog planinskog ambijenta daje Blidinju prepoznatljiv identitet i dodatnu vrijednost, čineći boravak ovdje iskustvom koje uključuje i prostor i njegovu priču.